Sanja Plješa
Potpredsjednica Vijeća Gradske četvrti Brezovica Marina Pucević neumorno djeluje i bavi se humanitarnim radom. Surađuje s humanitarnom udrugom Humanity First i na nedavno održanom Simpoziju mira u zagrebačkom Novinarskom domu, članovi udruge dodijelili su joj priznanje za nesebičan i požrtvovan rad.
Prije samog intervjua, nekoliko riječi Munawwar Muhammad Khana, predsjednika humanitarne udruge Humanity Firsta, na Simpoziju mira 22. listopada 2025. tijekom dodjele nagrade:
„Želio bih najaviti posebnu inicijativu kojom Humanity First Croatia želi započeti ovom blagoslovljenom i radosnom prigodom Simpozija za mir. Ovom prigodom Humanity First želi odati priznanje i pokazati zahvalnost onima koji pomažu misiji Humanity Firsta. Želja je ne samo da se oda priznanje zaslužnim osobama već i da se dade motivacija za ostanak na pravom putu, na putu brige o svojoj obitelji, susjedu, prijatelju i svima s kojima se možete povezati u široj društvenoj zajednici. Služenje čovječanstvu nije lak zadatak, ali ako imate vatru u srcu da ćete pružiti ruku pomoći onima kojima je potrebna, sigurno ćete osjetiti radost, utjehu i mir.
Ove godine odlučili smo takvo priznanje dodijeliti Marini Pucević. Ona trenutno obnaša dužnost potpredsjednice Vijeća gradske četvrti Brezovica. Ali što je važnije od toga, ona je osoba za koju zaista možemo reći da ima srce na pravom mjestu. Ovo priznanje joj se dodjeljuje upravo zbog toga, zbog njene spremnosti i motivacije koju je uvijek imala kad bi s osmijehom na licu govorila o nekom humanitarnom projektu. Marina Pucević je prethodnih godina pomagala u distribuciji paketa hrane u Brezovici sa svojom grupom i volonterima, pomagala je u organizaciji izleta za djecu iz siromašnih obitelji i siročad, bila je od velike pomoći tijekom vremena korone i kasnije, a prije svega bila je sjajna prijateljica i savjetnica udruge Humanity First, koja se nikada nije ustručavala niti bojala čvrsto stati za potrebite u našem društvu.
Ona je sjajna osoba, skromna i ljubazna. Uz to što je partnerica humanitarne udruge Humanity First, redovito pomaže i domu za nezbrinutu djecu u Leskovcu, organizira folklorne festivale i vodi vlastitu humanitarnu organizaciju „Drvo Života“. Neka je Bog blagoslovi za njezina dobra djela.“
Slijedi interviju:
Velika humanitarka i osoba voljna pomoći svakome kome treba pomoć. Tko je još Marina Pucević?
„Obična žena velikoga srca, posebno osjetljiva na djecu kojima ću dati zadnji djelić sebe. Majka sam dvoje odrasle djece i baka trojice unuka.
Potpredsjednica Vijeća Gradske četvrti Brezovica što mi daje mogućnost da brinem o svom kraju, da pokušamo stvoriti što bolje mjesto za život.
Predsjednica udruge “Drvo života” – pokrenula gimnastiku za žene i vježbamo punih 12 godina, osnovala crkveni zbor – za mjesec dana proslaviti ćemo 13-ti rođendan. Pokrenula manifestaciju “Festival sela” i ove godine je bio 9. po redu.
Volim putovanja i od odlaska u mirovinu pokušavam svaki slobodan trenutak iskoristiti za putovanja. Imam prekrasnu ekipu koja isto želi putovati i oni su me potaknuli da se upustim u organizaciju putovanja, putujemo po Lijepoj Našoj, ali uz pomoć dobrih ljudi i izvan njenih granica. To su prekrasna druženja na kojima se prijateljstva učvršćuju i stvaraju prekrasne uspomene, ali svako to putovanje ima jednu humanitarnu misiju, na povratku kućama prikupimo financijska sredstva kojima pomažemo mladim ljudima da opreme svoj dom (Lukreciji smo kupili kuhinji, Pauli pomogli urediti kuhinju, nabavili keramiku i stol sa stolicama. Zadnje putovanje je bilo za pomoć bivšoj štićenici iz Kuće sv. Josipa koja ima četvero djece, od toga dvije bebe, samo jedan od njih radi (vozili smo donaciju u Dvor na Uni).
Ne znam što bih drugo rekla o sebi osim da volim ljude, druženja, pjesmu ples i veselje, da mi nikad nije dosadno i da stalno smišljam neke nove akcije i nova putovanja“.
Na nedavno održanom Simpoziju mira dobili ste priznanje. Što vam ono znači i kako ste se osjećali?
„Priznanje me je ugodno iznenadilo i ganulo do suza, hvala im na tome. Velika mi je čast surađivati s udrugom Humanity First i niti jednu akciju nisam radila zbog priznanja, ali je lijepo vidjeti da to netko primjeti. Iako su meni najbitniji oni kojima pomažemo, da njima olakšamo svakodnevicu i donesemo radost u njihov dom priznanje dođe kao ukras na toj lijepoj i ukusnoj torti“.
Koliko dugo surađujete s humanitarnom udrugom Humanity First i na kojim projektima ste radili zajedno?
„Surađujemo od pojave korona virusa, tu su se pokazale potrebe pomoći starijim sugrađanima u obliku dopreme toplih obroka, vožnje u pučku kuhinju, dostava lijekova, doprema i cijepanje drva, a nastavili smo podjelom paketa hrane koju je osigurala udruga Humanity First. Nastavili smo tim projektom i nadalje tako da obavezno dva do tri puta godišnje (uglavnom uoči blagdana) darujemo naše starije sugrađane, bolesne i nemoćne, te višebrojne obitelji s lošijom materijalnom situacijom. Čim se situacija s koronom smirila počeli smo zajedničkom organizacijom putovanja za djecu bez adekvatne roditeljske skrbi o kojima brinu časne sestre Karmelićanke iz Kuće sv. Josipa Hrvatski Leskovac i Kuće sv. Male Terezije Vrhovec. Do sada smo organizirali putovanje u Slavoniju i Baranju, Plitvička jezera i Baraćeve špilje. To nisu samo putovanja, već edukativna druženja koja gosp. Munawwar Rana svojim idejama pretvori u posebni događaj“.
Planirate li i dalje aktivno surađivati s udrugom Humanity First?
„Svakako planiramo nastavak suradnje, jer kao što sam rekla na dodjeli priznanja, oni su dobar vjetar u leđa i pravo je zadovoljstvo s njima raditi humanitarne akcije“.
Što biste poručili drugima, na koji način se mogu uključiti u humanitarni rad?
„Kao što stalno ističem jedan može malo, ali svi zajedno možemo puno.
Pozivam građane da se uključe, da osjete radost darivanja. Nema veće radosti od dječjih očiju kad im donesete poklon, a oni vas grle kao da ste im skinuli zvijezde s neba. U Kući sv. Josipa u Hrvatskom Leskovcu slavimo rođendan svoj djeci, donosimo im tortu i poklon za koji izraze želju i tu se svatko može uključiti, dobiti će želju određenog djeteta i tortu kakvu želi (voćnu ili čokoladnu), može donirati samo tortu, može samo poklon ili oboje ovisno o mogućnostima, zajedno s nama dolazi na proslavu rođendana i točno zna kome poklon i/ili torta ide, uživa u njihovoj radosti i poželi doći ponovno. Nitko se ne treba ustručavati sudjelovati u tome, oni su jako skromni, njihove želje su toliko male da vas ganu do suza (želim ručnike koji dobro upijaju – to je želja jedne djevojke za 18-ti rođendan, ili želim ledo medo tortu i malo zidno ogledalo…).
Na kraju želim zahvaliti Vama što pratite Humanity First i što podržavate naš zajednički rad. Nadam se da se uskoro vidimo na nekom novom putovanju“.
