Sa Simpozija mira u Hrvatskoj odaslani „Glasovi za mir“

— glasovi za mir —

Sanja Plješa

Ahmadija muslimanski džamat organizirao je Simpozij mira u Hrvatskoj. Inicijativa je bila promoviranje mira u svijetu, a tiče se šire zajednice na različite teme.

Ovogodišnja tema je povezana s međunarodnom kampanjom „Glasovi za mir“ kako bi se završio Palestinsko-izraelski rat. Pokušalo se odgovoriti na pitanja kako koračati zajedno prema miru, pravdi i primjeni međunarodnog prava te što treba učiniti da se konačno završi stradavanje nevinih žrtava.

U panel diskusiji sudjelovali su  Stanko Perica, ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice (JRS) u Jugoistočnoj Europi, dr. sc. Mijo Nikić, svećenik i psiholog, dr sc. Sead Alić, hrvatski filozof i književnik i  Munawwar Muhammad Khan, Imam Ahmadija muslimanskog džamata, predsjednik Humanity First HR.

Na početku Simpozija izrečeno je učenje Časnog Kur’ana. Stihove 56-59 iz poglavlja 7 recitirao je Yasser Al-Masri. a hrvatski prijevod čitao Ammar Al-Masri. Nakon toga su sudionici bili upoznati s koncepcijom i ciljem prvog Simpozija mira.

Elvedin Bostandžjia održao je pozdravnu riječ o inicijativi Simpozija mira,  njegovim nastojanjima i ciljevima. Dao je kratak uvod o povijesti Ahmadije i njenom uspostavljanju u Indiji od strane Obećanog Mesije, hazreti Mirze Ghulama Ahmada^a.s.. Istaknuta je blagoslovljena institucija halifata i mirovna nastojanja petog halife, hazreti Mirze Masroor Ahmada^a.b.a.. Također je istaknuta kratka bilješka o registraciji Ahmedija zajednice u Hrvatskoj 2014. godine.

Kako je rečeno, u nekim zemljama takav simpozij je već postao tradicionalan. Na ovakvim simpozijima mira mnogi akademski obrazovani ljudi, doktori znanosti, javne osobe iz zemlje i inozemstva kao i vjerske vođe raznih vjerskih zajednica govorili su o miru. Svijet prolazi kroz sumorno razdoblje, jača nacionalizam, povećana je prijetnja terorizma i sve je to rezultiralo sukobima i nemirima velikih razmjera. Uznemirujuća je činjenica da manji politički incidenti mogu izazvati veliki nuklearni rat.

„Živimo u svijetu u kojem prevladavaju izbjegličke krize. UN procjenjuje da danas u svijetu postoji više od 110 milijuna prisilno raseljenih osoba. Nikada ih toliko nije bilo u povijesti. Ako se s ovim današnjim vremenom usporedi vrijeme II. svjetskog rata kada su ljudi bježali od smrti, pokolja i genocida tada je bilo zabilježeno od 40 do 60 milijuna prisilno raseljenih osoba što je dvostruko manje nego danas. Niti budućnost nije obećavajuća. Situacija je prilično mračna i pesimistična“, rekao je Perica.

Dodao je kako nam je rat u Gazi skrenuo pozornost na palestinske izbjeglice kojih je oko sedam milijuna. Njihova kalvarija započela je još 1948. godine kada je proglašena država Izrael i kada ih se iselilo otprilike 700.000. Perica je napomenuo kako velike valove palestinskih izbjeglica imamo kasnije 1967. pa zatim kasnije za vrijeme Zaljevskog rata te za Sirijskog građanskog rata prošlog desetljeća.

„Danas ih većina živi u 68 izbjegličkih naselja diljem Jordana, Libanona, Sirije, Zapadne obale i pojasa Gaze. Posljednji konflikt jedan je od najstrašnijih jer ne dozvoljava izbjeglicama napuštanje pojasa Gaze. Od oko dva milijuna ondašnjih stanovnika njih 85 posto je po svojoj prilici moralo napustiti svoj dom, no nisu mogli napustiti pojas Gaze. Dopušteno je tek onima sa stranom putovnicom i manjem broju ranjenih i to u Egipat. Religijska perspektiva potiče nas na razmišljanje što možemo učiniti u ovako teškoj situaciji. Religija uvijek postavlja pitanje čovjeku: Što činiš? Kako si se postavio? Gdje si čovječe? Religijska perspektiva je nužno empatična. Boli nas bol i patnja drugih makar su nam daleki i strani. I u kršćanstvu i u islamu naglašeno je da smo svi sinovi i kćeri istih roditelja. Svi smo braća i sestre. No, danas je to u sekulariziranom zapadu sve drugačije. Tko nas uopće sluša, kome smo zanimljivi, što uopće imamo za ponuditi? No, mislim da je relevantno zapravo obrnuto pitanje. Zašto smo tihi? Zašto ne govorimo? Nismo li idući linijom manjeg otpora dopustili da se sroza ugled vjere, teologije i mistike? Sami smo doveli do toga da smo za važne društvene fenomene irelevantni sugovornici“, rekao je.

Perica smatra kako je „naša zadaća žurna i moramo biti aktivni i konkretni“.

„Želim vam ponuditi konkretna rješenja za mir, koja svi možemo ispuniti u svom životu. Prvo je to da moramo postati stručnjaci za dijalog. Pritom treba težiti odnosu ‘ja ti’, a to je odnos ljubavi i bratstva. Ne tražiti samo da te drugi vole i poštuju nego znati drugoga voljeti i poštivati zato jer je čovjek. To znači pomoći čovjeku čak kada je to ‘na moju štetu’. Kroz dijalog postajemo ljudi u punini, ako to ne znamo, zapravo se nismo razvili. Ljudi se posvećuju tako što pronalaze Boga u svim stvarima. Sve velike religije žele da se međusobno upoznajemo, uvažavamo i obogaćujemo. To je ono što današnjem svijetu nasušno treba i što mu vjernici mogu donijeti. Preduvjet dijaloga je sposobnost dubokog slušanja što religije, tradicionalno nazivaju mistika. Tu je i sposobnost biti pozoran na drugoga, shvaćati i slušati što se događa. Moramo naučiti slušati, postati pažljivi. To je prvi zadatak za nas vjernike i ljude dobre volje. Drugo je da smo kao vjernici pozvani biti vrsni edukatori. No, istinskog znanja o sebi nema bez drugoga pa stoga treba upoznati brata, pripadnika druge vjere, njegovu kulturu i vjeru. Ništa od onoga što je ljudsko ne može nam ostati strano. Za budućnost je važno oblikovati otvorene identitete. Edukacija i nasilje su obrnuto proporcionalni. Dakle, drugi prijedlog za mir su edukacija i kultura. Tko ne cijeni svoje, taj je spreman rušiti tuđe. Tko nema mira u sebi taj je spreman započeti rat. Ako želimo biti glasonoše mira moramo biti ljudi znanja. Trebamo biti ljudi kulture jer ljudi kulture su ljudi mira. Treće je da kao vjernici moramo biti majstori solidarnosti, oni koji su obuzdali vlastitu pohlepu, koji imaju ‘uho za vapaj siromaha’. Moramo biti svjedoci kako materijalistički način nije jedini put. Čovjek ne vrijedi po tome koliko ima materijalnih dobara nego vrijedi koliko je čovjek. Trebamo razvijati solidarnost, kulturu volontiranja i solidarnosti“, naglasio je Perica.

Zaključio je kako je naša vjernička zadaća trojaka – dijalog, edukacija i solidarnost. U praksi to ostvarujemo kroz tri jednostavna koraka – slušanjem, čitanjem, volontiranjem. To su oruđa mira, koja treba današnji svijet, pa i Hrvatska. Polarizacija guši dijalog. Nedostaje nam solidarnosti kao zajednici i kulturu solidarnosti treba razviti na osobnoj razini.

„Iako imamo različita vjerska uvjerenja postoji mnogo prostora gdje možemo surađivati. Mir je stvarnost koja je danas najviše ugrožena i to na svim razinama života, pojedinačnoj i globalnoj. Zato je i ovaj skup potreban. Svi smo odgovorni za svijet u kojem živimo. Očekuje se da svatko na svojoj strani učini što može kako bi bio mir. ‘Blago mirotvorcima jer će se zvati sinovi Božji’ su Isusove riječi. Njegov mir nije isti mir koji nam ovaj svijet može dati. U ovom svijetu do mira se dolazi pobjedom u ratu ili mirovnim pregovorima u kojima pobjeđuje onaj koji ima veću moć. Isus nam daruje unutarnji duševni mir koji se očituje na van, u međuljudskim i međunarodnim odnosima. Čovjek želi vječno ostati mlad i lijep, ali to ne može biti. Onda postaje tjeskoban i nemiran. Upravo takvom čovjeku dolazi Krist koji mu daje mir. Treba se najprije pomiriti s Bogom. Božji mir dolazi po Kristu koji je svojom žrtvom na križu pomirio svijet s Bogom“, rekao je Nikić.

Dodao je kako istinsko oproštenje prekida lanac osvete, a Isusova ljubav ide korak dalje jer govori o ljubavi prema neprijatelju „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine“.

„Noć prestaje, a dan se rađa kada na licu bilo kojeg čovjeka prepoznamo brata svoga. Na svima nama je izbor, a jedini djelić Svemira koji možemo promijeniti smo mi sami“, zaključio je dr.sc. Nikić.

Dr. sc. Sead Alić, hrvatski filozof i književnik govorio je na temu „Dvostruki standardi povećavaju patnju i ometaju put prema miru“.

„Različiti su nivoi razumijevanja pojma mir. Uglavnom se podrazumijevaju politički i duhovni mir. Mir izvan nas i mir u nama. U jednoj ruci mač, u drugoj knjiga, jedna je od rečenica koje su definirale suvremenu civilizaciju. U zadnje vrijeme živimo u prevari da će nam ekonomsko bogatstvo donijeti duhovni mir. Da se oslobodimo i svih prevara, nebo i Univerzum i naša pitanja i dalje će postojati. Niti politički mir ne donosi duhovni mir. Politički ravnopravan čovjek ne mora biti duhovni čovjek. Mir nije samo usklađenost s vlastitim bićem, s onim što osoba jest ili misli da jest. To je stanje otvorenosti prema istinama koje čekaju na nas“, rekao je.

Dodao je da kad smo u miru mi intuitivno znamo da smo tamo gdje moramo biti.

„Živimo u svijetu dvostrukih standarda. Živimo u svijetu koji žene pretvara u njihovu suprotnost. Živimo u svijetu u kojem je jednima dopušteno atomsko oružje, a drugima nije. U svijetu smo u kojima su jedni islamski teroristi, a drugi poremećene individue. Palestinci su teroristi iako se bore za svoju državu jednako i slično kao i Ukrajinci. Izbjeglice iz zemalja na koje padaju bombe proizvedene na Zapadu nisu prihvatljive kao izbjeglice iz Ukrajine. Pravni sustav svijeta je srušen jer zakon UN-a ne vrijedi. Ubijanje nekog naroda mora biti provedeno po visokim moralnim standardima zapadne civilizacije inače je to divljaštvo. Po visoko moralnom zapadnom principu oružje se može prodavati objema zaraćenim stranama jer to donosi profit, osiromašuje zemlju i otvara prostor za kasnije neokolonijalne inicijative. Dobro je povremeno zaustaviti rat da se nahrane ljudi koji će biti ubijeni. Politički mir danas podrazumijeva pristanak na posebne uvjete, posebne kaste koje su se bogatstvom oružja i ostalim nametnule svijetu kao vlasnik svijeta. Nema religije koja nije griješila. Nema naroda koji nije činio zločine. Nema pojedinca koji se ne sjeća barem nekog od svojih grijehova. Što nam je činiti, pita uplašeni građanin svijeta. Treba djelovati na dva plana, putovati od zajednice prema pojedincu i od pojedinca prema zajednici. Treba pokušati stvoriti uvjete za mir. No, to je gotovo nemoguće. Svaki dan smo sve dalje od sebe jer nas mediji tjeraju da budemo poput likova iz filmova. Treba težiti onome što je najteže. Živimo u dolini licemjerja u kojem se od nas traži uspjeh i da podržavamo autoritativnost. Ne može se istodobno slijediti i Zlatno tele i Boga. Uživo pratimo monstruozan zločin cionističkog režima u Palestini“, naglasio je Alić.

„Zbog Židova Europa ima grižnju savjesti. A zbog toga dolazi do situacije u Palestini. Što mogu učiniti religije? Vjerojatno vrlo malo. Mir se ne postiže ubijanjem, genocidom, izgladnjivanjem…Židovski narod diljem svijeta buni se i sam protiv cionističkog režima. Važno je govoriti. Za duhovni mir potrebno je putovati prema sebi, ali i iz sebe prema svijetu. Tamo gdje se ta dva puta dodiruju tamo smo ljudi gdje na trenutke dotaknu mir. U miru ćemo na kraju svi završiti, kako ćemo do toga doći, to je pitanje za svakoga od nas“, zaključio je dr.sc. Alić.

Pravda i jednakost moraju se uspostaviti uz međusobno poštovanje

Imam i predsjednik Ahmedijske zajednice u Hrvatskoj Munawwar Muhammad Khan govorio je o tome kako zaustaviti ratovanje i učenjem islama krenuti prema miru.

Imam je objasnio da je pogrešna percepcija da muslimani mrze Židove ili da na bilo koji način toleriraju terorizam bilo koje vrste. Predstavljeni su mnogi stihovi iz Časnog Kur’ana o principima rata, na primjer da nije dopušteno nauditi vjerskim mjestima kao što su crkve, sinagoge ili džamije. Djeci, ženama i starim osobama ne smije se nanositi nikakva šteta. I da kad god se pruži i najmanja prilika za mirovni proces, to se mora odmah prihvatiti.

Navedeni su primjeri iz povijesti islama kada je Časni Poslanik Muhammed^s.a.v.s. osvojio Mekku i oprostio svima iz Mekke te iskazao samilost iako su prethodno brutalno mučili i ubijali muslimane za vrijeme  višegodišnjeg progona u Mekki.

Drugi primjer je dat iz osvajanja Jeruzalema od strane hazreti Omera^r.a. koji je dao mir i sigurnost kršćanima i Židovima u mirovnom ugovoru. Dopustio je židovskim obiteljima da se nasele u Jeruzalemu nakon što je očistio drevni hram. U pogledu Crkve Svetog groba hazreti Omer ^r.a. se molio izvan mjesta gdje je danas izgrađena džamija. A ključeve te crkve predao je muslimanima koji do danas zbog međusobnog poštovanja vrše dužnost da svaki dan otvaraju i zatvaraju vrata crkve.

spomenuta je užasna situacija u Gazi da ni na koji način ni prema Tori koji se također spominje u Časnom Kur’anu, princip oko za oko nije primjenjiv na Gazu, jer broj ubijene djece koja broj 36 izraelske djece naspram više od 10.500 djece ubijene u Gazi (brojke koje su bile dostupne u to vrijeme), je poražavajući. Postoji hitna potreba za prekidom vatre.

Imam Khan citirao je hazreti halifatul Mesiha V.^a.b.a. iz hutbe petkom gdje je halifa rekao:

“Sve dok svjetski čelnici hrabro ne teže prekidu vatre, oni su uvijek odgovorni za vođenje svijeta prema uništenju“. I „Stopa kojom ratno stanje eskalira, i kako izraelska vlada i druge velike globalne sile usvajaju određene politike, očito je da nam svjetski rat gleda u lice.”

Ponovo je pozornost usmjerena na činjenicu da se pravda i jednakost moraju uspostaviti uz međusobno poštovanje i otvoreni dijalog za sve kako bi se okončali sukobi i ratovi u ovom svijetu.